EPIDEMIJA

Kikindski nostalgični život (173)

I  u ta davna nostalgična vremena druge polovine dvadesetog veka dešavalo se da FNRJ/ SFRJ zadesi epidemija. Prva koje se sećam iz mog detinjstva bila je ne ljudska nego životinjska bolest, šap ili slinavka, koja je podigla pažnju celog društva na visok stepen, čak i sa pojavljivanjem naoružanih vojnika na ulicama Kikinde. Sećam se, kad smo išli u posete babinim i dedinim prijateljima paorima, ulazili smo u njihove kuće gazeći po sadržaju plitkog korita, punog tamne tečnosti koja je verovatno služila za dezinfekciju i uz obavezno pranje ruku domaćim sapunom, vodom i još nekim sredstvom čudnog mirisa. Bez svih ovih mera predostrožnosti, domaćini nas jednostavno ne bi pustili u dvorište, a kamoli u kuću.  Šap je inače bolest od koje prvenstveno obolevaju goveda, ali i svinje i sva sitna stoka, dok je čovek – znao to ili ne – najčešće samo “faktor” u širenju virusa. Smrtnost od šapa je preko 90% uz sve mere zaštite i prevencije, tako da su poljoprivrednici u potpunosti poštovali sve propisane mere i zabrane, štiteći sebe i svoj stočni fond, a i država je imala itekakav interes da zaustavi i iskoreni bolest. Ne jednom je u istoriji Kikinde upravo šap uništio bukvalno svu stoku ovog kraja, čega su se stariji dobro sećali iz priča svojih predaka.

U istom tonu bile su i ostale priče koje sam slušala tih godina, prvenstveno od majčinih roditelja. Velika epidemija španske groznice koja je u prvom svetskom ratu poharala svet i odnela preko 100 miliona života, svakako nije zaobišla ni ovaj kraj. Nevidljivi virus, mutacija gripa, ubio je više ljudi nego sva borbena sredstva korišćena u najvećem sukobu koji je svet do tada video, a stigao je i do najudaljenijih pacifičkih ostrva pa čak i do naroda Inuita na dalekom severu. S užasom su stariji govorili o koleri koja je 1848. i 1849. godine opustošila delove Bačke i Banata, a neminovno su ti razgovori o velikim zarazama davnih vremena dovodili i do priče o pohodima kuge, iz vremena još pre (i posle) pojave Turaka. Oduvek se stanovništvo bojalo bolesti, naročito zarazne, za koju se nikad ne zna odkuda i kada može da se pojavi. Medicina je u doba mog detinjstva napredovala, naizgled nezadrživo, o čemu su nas obaveštavala sva sredstva informisanja onog vremena, ali, s vremena na vreme našla bi se ponovo u velikom izazovu da spreči, ograniči, suzbije ili iskoreni neku od bolesti davnih vremena.

Kasnije sam saznala i za epidemiju variole vere, 1972. godine, sasvim očekivano, pošto niko i nije govorio ni o čemu osim o njoj. Pojavila se bolest poznata kao “velike boginje” ili “velje kraste” o kojoj su lekari govorili da je iskorenjena, nestala, otišla u istoriju medicine, a u stvari se samo pritajila da bi u FNRJ odnela 174 života. Velikom brzinom, stanovništvo je vakcinisano, izgovora nije smelo da bude. O celom slučaju, naročito o pokušajima zataškavanja prvih smrti od variole, snimljen i poznat film Gorana Markovića, 1982. godine, za opomenu da nevolja nikad ne spava. Tako nas, s vremena na vreme, mediji i društvene mreže isprepadaju informacijama o lepri, kugi i drugim opasnim bolestima koje su tu, negde, evo samo što nisu, a svakako imaju žarišta u dalekim ili bliskim zemljama, uglavnom tamo gde je siromaštvo snažnije od zdravstva. Sada aktuelni korona virus po svemu sudeći promeniće sliku sveta koji nam je poznat, kao i svaka ozbiljna nesreća.

Međutim, u ondašnjem i današnjem tretmanu bolesti i opasnosti od bolesti ipak postoji velika razlika. U ono nostalgično doba o epidemijama su govorili lekari i samo i jedino lekari. Oni su takođe preporučivali šta da se radi, a šta se ne sme. Političari su na ovo dodavali DA i starali se da preporuke stručnjaka budu sprovedene u potpunosti, bez ikakvih komentara, naročito onih u pokušaju da budu duhoviti . Na um im nije padalo ni da se zafrkavaju sa epidemijom niti da sami preporučuju šta je dobro protiv bakterija i virusa – prvo, da ne bi ispali smešni, a drugo, zato što bi posle takvih izgreda mogli da budu smenjeni veoma brzo i efikasno, bez mnogo priče i bez ikakvog odjeka u javnosti.

G. P. F.      

Leave a Reply