Odlazak Pinkija

Umro je Petar Palkovljević Pinki, partizan, revolucionar i jedna od najupečatljivijih političkih ličnosti Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine nakon II svetskog rata.

Palkovljević je rođen u Manđelosu 1928. godine i bio je najmlađi brat narodnog heroja Boška Palkovljevića Pinkija, legendarnog sremačkog partizana, koji je poginuo na Fruškoj gori, 1942. godine. Petar se 1941. godine u uključio u pokret otpora, a 1942. godine postao je borac Fruškogorskog partizanskog odreda. Potom je bio borac u Osmoj vojvođanskoj brigadi, gde je prošao put od kurira, pa puškomitraljesca, do pomoćnika komandira čete. Sa Velikim transportom je prešao u Bosnu. Po okončanju rata nastavio je školovanje, i radio u privredi i u službama unutrašnjih poslova. Bio je načelnik SUP u Somboru, potom načelnik gradskog SUP u Novom Sadu, pa Pokrajinski sekretar, do oktobarskih događaja 1988. godine.

Obavljao je i društvene funkcije: predsednik Ferijalnog saveza, Foto i kino saveza Vojvodine, a najduže predsednika FK Vojvodina (1975-1983), kada je osvojila jedini međunarodni trofej – Srednje evropski kup. Sa ponosom je bio predsednik kluba koji je baštinio tradicije antifašizma, čijih je osam igrača tokom rata izgubilo život u borbi protiv fašizma, kao članovi jugoslovenskog pokreta otpra, partizanskih jedinica i španskih internacionalnih brigada, ostajući trajni primer rodoljublja i borbe za bolju budućnost na ovim prostorima.

Drug Pinki je bio antifašista i antinacionalista i dosledni borac za vojvođansku autonomiju.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Predsednik Saveza antifašista Vojvodineprof. dr Duško Radosavljević